Gubitnik

Esesovac bivši očajnički  priča

kako u snu bježi pred potočnicima

i pada. Kad bi se riješio scene linča,

to bi vodilo sreći, čarobnim snima.

 

On je turista sasvim običan,

ljetuje na Pagu, Nova Novalja!

Naizgled svim je Pažanima sličan,

ipak postupkom jednim se izdvaja.

 

Podlac taj bakšiš unaprijed daje:

pred njim je plahta, blista sjajem,

posluga leti, vino nosi, svega ima!

Gubitnik se tako sveti Pažanima? 

Ova pjesma, kao i svaka druga, ima svoje korijene u nečemu što se zbilo, u snu, priči, ili u jednoj riječi koja je u stanju da nas nagna na stvaranje. Kolega, sa kojim sam radio u  fabrici, u istom odjelu, hvalio se ponekad sa svojom esesesovskom prošlošću. Tada bi padao u neki zanos i podizao ton. Njegova niska debela figura bila je sve drugo samo ne njemački rasni ideal. Ti razgovori, sa bivšim esesovcem prije više decenija, bili su povod za nastanak pjesme Gubitnik. 

Sjećam se i drugih gubitnika. Sretao sam ih kao dijete, učenik i kasnije na drugim meridijanima. Blizu škole, na brežuljku, bila je kuća onoga koji je jedne noći tokom rata htio da strijelja moga oca. Društvo domaćih izdajnika sa kojim se kretao jedva je uspjelo da ga spriječi. 

Staza prema školi išla je tačno ispred kuće onoga koji je susjedima stavljao jaje kao metu na glavu i pucao. Bio je to seoski učitelj. Na kraju rata strijeljali su ga pobjednici. Njegov brat koji je živio u toj kući dugo je bio bez prava glasa. Jedne noći organizovao krečenje crkve. Neko je primijetio svjetlost fenjera. Pozvani su na odgovornost. Drugom prilikom, na svadbi, zbog neke gange završio je u zatvoru sa našim nastavnikom. 

Ja sam se, u postnacističkom prostoru i vremenu, slobodno i ponosno kretao. Jer i mi, Jugoslaveni, dali smo veliki doprinos rušenju nacizma i slobodi našeg i drugih naroda. Taj prijatni osjećaj da idem putem oslobodilačkih armija prestao je da postoji sa padom Berlinskog zida i raspadom Socijalističke Jugoslavije. 

Poraz i kraj jedne epohe osjećao sam i osjećam kao lični poraz. Morao sam da stvaram novu sliku svijeta. Uložio sam napor i trud da bude ljepša. Uzalud! Ostala je ružna u svoj svojoj stvarnosti i sa malom nadom da će se popraviti i stvari vratiti na pravo mjesto.