Crna Gora traži Prizren i Ohrid

Zategnuti odnosi između srpske i crnogorske dinastije smjenjivali su se sa periodima naizgled bratske saradnje. Godine 1896. došlo je do Nikoline posjete Beogradu, koja je protekla dirljivo i trijumfalno. Tako je došlo do uzvratne posjete Aleksandra Obrenovića Cetnju 1897. godine.

Aleksandar je tom prilikom upoznao Kseniju. Čak je s njome i igrao. I time je zavaravao i oca i majku, pa i javno mnjenje, da će se njome i oženiti, a on je mislio samo na Dragu Mišin. Ali ovđe je u pitanju dogovor između dviju vlada i dvojice vladara o predstojećim akcijama. Grčka je bila u sukobu sa Turskom. Trebalo je, prvo, uspostaviti saradnju Srbije i Crne Gore pa onda zajedno pregovarati sa Bugarskom. S Aleksandrom su došla dva ministra, Simić i Vujić. Razgovaralo se odvojeno. Vojvoda Gavro je predložio srpskim ministima da se utvrdi granica između dvije države: da se podijeli Sandžak i Kosovski vilajet tako:
"Srbiji stara Dušanova prijestonica Skopje, Crnoj Gori Prizren. Prostor između Skopja do Struge ili Ohrida da se podijeli tako da bi granice bile prirodnije - Sandžak popola. Srbija da se raširi što je dublje moguće na jug, a Crna Gora na zapadnu stranu put Adriatika. Skadar, Drač do rijeke Skumbre Crnoj Gori, niže na jug Grčkoj, a Manastir Srbiji, ostavljajući Ohrid Crnoj Gori.

Na Gavrovo zadovoljstvo, poslije duge debate "srpski ministri pristadoše na ovakvu podjelu između Crne Gore i Srbije". Nije se uopšte razmišljalo da za ovakvu podjelu treba pitati Makedonce i Albance, pa i Grčku i Bugarsku. I velike sile.

Knjaz Nikola je bio prijatno iznenađen postignutijem dogovorom ali kralj Aleksandar - neprijatno. Odmah je rekao Gavru da Prizren spada u sferu njegovih aspiracija. Kad je ovo Gavro prenio ministrima koji su upravo sređivali protokol, oni se preneraziše, ali rekoše: da se Aleksandar boji oca, jer mu smrću prijeti ako preuzme ikakvu obavezu na sebe prema Crnoj Gori. Otišli su na razgovor s kraljem, koji je bio buran. Kralj je rekao:
"Zar da meni lukavi Crnogorci na njihove lepe, svakodnevne tedeume, parade, toke i jeleke, ponesu staru srpsku prestonicu Prizren, to ne može biti dok sam ja živ".
Na to je odgovorio Knjaz:
"Prizen je spadao u sferu aspiracija mojih djedova i pradjedova, mnogo prije postanka Srbije. Sljedstveno on spada i danas u sferu mojih aspiracija. Ali da položaj Skopja to dopušta, ja bi(h) i tu žrtvu učinio za opštu stvar. Odrekao bi(h) se Prizrena, a primio bi se Skopja. Ali na ovi način, reče knjaz ljutito, i ja ostajem pri svome. Prizren mora biti moj!".

Radoslav Rotković, VELIKA ZAVJERA PROTIV CRNE GORE