nosi ožiljke na licu i duši
iz Korejskog rata.
Iz njegove hronike izdvajam riječi,
koje bi pouka mogle biti za sve nas.
- I Turska je, kaže, - slala vojnike,
tamo daleko da naprave red i mir
na poluostrvu blistavih šuma.
A mi smo, dolaskom našim,
samo uvećali haos
i broj žrtava, naših i njihovih.
Strašno je bilo biti
u nepoznatom prostoru,
gdje se ne zna otkud slijedi napad.
Jedne noći pred zoru
čuo se tutanj gore
kao da se planina raspada.
Za mnoge, od nas, bilo kasno,
kad su stijene satrle naš logor.
Poraženi ratnom retorikom i oružjem
što dugo nije u upotrebi,
vratili smo se na početnu tačku.
Na liniji razdvajanja
sklopili smo primirje
koje traje i traje.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen